Z o v i k
Zovik se nalazi na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Desetak je kilometara udaljen od međunarodno plovne rijeke Save i administrativnog središta - grada Brčko. Ovo je područje okruženo plodnim poljima, voćnjacima te šumskim bogatstvom. U svom sastavu Zovičko područje ima tri sela (Štrepci, Gornji i Donji Zovik) i nekoliko zaseoka ( Peškiri, Kišeljak, Bunarić i Islamovac), a graniči se područjem koje pripada Tuzlanskoj i Čelićkoj općini te s nekoliko sela koja su u sastavu Brčko Distrikta BH.
Grad Brčko je čvorište vodenih i kopnenih cesta, koje BH povezuju sa Zapadnom Europom i zemljama Podunavlja i Crnog mora, pa je tako i sa ovim područjem koje je od grada Brčko kao administrativnog i kulturnog centra udaljeno svega desetak kilometara. Ako znamo da je Brčanska Luka prije rata obavljala preko 60% međunarodnog i 40% domaceg transporta roba, rasutih tereta i sirovina u BH, dade se onda zaključiti da je ovo tlo interesantno za Inozemna ulaganja.
Tijekom rata Zovičko područje nije pretrpjelo teža ekonomska razaranja, jer ni ranije nije bilo ekonomskog razvitka, ali su ratna
djelovanja uvjetovala socijalne kretnje u negativnom smjeru. Gospodarski kapaciteti su zapušteni većim dijelom i uništeni. Mnoge su obitelji zbog nedostatka osnovnih uvjeta za život napustile ovaj kraj i otišle u svijet trbuhom za kruhom tražeći mogućnost ostvarenja sna o boljem i ljepšem životu.
Oko 1.500 ljudi prebiva u gore spomenuta tri sela te u nekoliko zaselaka, dok više od 4000 onih koji su iznikli na ovom tlu živi u svijetu povremeno se vraćajući u svoj rodni kraj. Od 1. 500 trenutnih stanovnika njih oko 400 je u starosnoj dobi od 18 do 40 godina tj. u dobi kada se ostvaruju najbolje radne, intelektualne sposobnosti. Ti ljudi žele ostati na svojoj rodnoj grudi, ali istovremeno i dobro živjeti.
Na njihov poticaj uradena je ova strategija ekonomskog razvoja sa željom da dosljedno i realno oslika stvarno stanje na ovim prostorima te da u suradnji s Vladom Brčko Distrikta BH i inozemnim donatorskim partnerima pokuša pronaći adekvatan način za povećanje gospodarskih kapaciteta te poboljšanje uvjeta za normalan život na ovim prostorima. Zovičko je područje usko vezano za sam grad Brčko kao administrativno sjedište, pa će se neke teme iz ovog dokumenta prelamati sa temama vezanim za sam Distrikt (zakonska regulativa, vlast, porezne stope …), ali će u onim segmentima koji su usko vezani za samo ovo područje ( infrastruktura, gospodarski i prirodni resursi, društveno-kulturni resursi,…) ostati vjerodostojni podacima sa kojima se raspolaže.
Nadamo se da će ovaj dokument potaknuti donatore, Vladu Brčko distrikta i moguće poduzetnike da iskoriste prirodne resurse i radnu snagu ovog područja na dobrobit cijele društvene zajednice.
Odakle Ime Z o v i k
Prema našim istraživanjima i saznanjima ime mjesta Zovik u Bosanskoj Posavini je veoma staro. Naime bivše ime za Zovik je bilo Ravne. Zbog čega je došlo do velike promjene. Naime prijašnji naziv Ravne bilo je šire područje Bosanske Posavine koje je tadašnja župa obuhvaćala. Nakon toga to se područje djelilo na manja mjesta i sela. U istaživanju ovog pojma saznali smo da je riječ Zovik naziv za mjesto kod Brčkog u Bosni dobilo ime po biljki Zovi to jest bazga. U tom mjestu nalazilo se jako puno njiva obraslo zovom, područje obraslo zovom zvao se Zovik. To je veoma ljekovita biljka koja još i danas raste jako puno u našem kraju i od nje se pravi sok i drugi proizvodi. Danas ime Zovik ima više krajeva na području Bosne i šire, jedno se mjesto Zovik nalazi u blizini Sarajeva. Simbol zove nalazi se u Zovičkom grbu kao simbol imena Zovika. Točna godina i datum kada je promjenjeno ime se ne zna ali se zna da je na početku 18 stoljeća i traje do današnjih dana.
O Župi Z o v i k
Župa Zovik kod Brčkog u Bosnskoj Posavini pod sadašnjim imenom opstoji od 18 stoljeća. Područje ove Župe je ranije, tijekom 17. stoljeća, potpadalo pod župu Brka, koja je 1674. godine brojala 1.926 katolika. Ta je župa, zbog iseljavanja katoličkog pućanstva u vrijeme Bečkog rata (1683-1699), iščezla, sto se uostalom, dogodilo skoro svim župama u sjevjereoističnoj Bosni. Nakon tog, po katolike tih krajeva, poraznog ishoda, tako se početkom 18. stoljeća spominju još samo dvije župe: Soli i Ravne. Župa Ravne, koja je obuhvaćala cijeli posavski dio sjeveroistočne Bosne, imala je sjedište u Zoviku (Štrepci). Godine 1742 ona je razdijeljena na dvije župe: Bijela i Zovik . Od konca šezdesetih godina toga stoljeća za župu prevladava naziv Zovik. Župne matice se vode od 1743. godine.
Tijekom vremena župa Zovik je teritorijalnim razdiobama umanjivana, pa je broj katolika prema tome varirao: 1768. god. župa broji 1.497 katolika, 1813. god. 2.726, 1877. god. 872, 1935. god. 1.760 katolika.
U Zovičkom kraju franjevci imaju prebivalište od 1688. godine. Najprije u mjestu Brka, zatim u Gornjim Boderištima i Donjem Zoviku, dok 1811. godine nije podignuta kuća u Gornjem Zoviku.
Sredinom 19. stojeća starješinstvo bosanskih franejvaca je odlučilo da se u Zoviku podigne samostan za sjeveroistočni dio Bosne. Gradnja crkve (35x18 m) započeta je 1856. godine. Međutim ona nije nikada dovršena. U međuvremenu je odlučeno da se novi samostan gradi u Tolisi umjesto u Zoviku. Ta činjenica kao i teške gospodarske prilike onemogucile su za dulje vremena podizanje crkve. Ona je izgradjena na novim temeljima (21x9 m) 1890. godine. Budući da nije mogla više udovoljavati suvremenim zahtjevima, započeta je1988. godine izgradnja nove crkve (33x16 m) po idejnom projektu arh. Ivana Strausa. Crkva je pokrivena 1990. godine. Zvonik je naknadno izgrađen 1999 visine 32 metra dok je župom upravljao fra Andrija Cviatanović. A sada se pristupa uredenju unutarnjeg dijela crkve i same kripte.
U župi se nalaze kapelice Sv. Ante Padovanskog. Sv. Roka i Sv. Juraja, te dvije grobljanske u Gornjem i u Donjem Zoviku.
Umjesto stare župne kuće, podignute 1902. godine, izgrađena je nova (1982-87). Vjeronaučna dvorana izgrađena je 1977. god.
Župa Zovik danas ima 3.500 katolika (1963: 2.302) i njihov broj lagano raste. U sastav župe ulaze naselja Gornji i Donji Zovik i Štrepci.
Sveti Anto je rođen u Lisabonu u obitelji dvorskog viteza Martina i Marije Terezije Taveira. Krsnim imenom Ferdinand.Vjerojatno se rodio 15.8. 1195. Stupio je u redovnike Augustince, studirao Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike. Zaređen je za svećenika vjerojatno 1219. Djelujući na župi u Coimbri upoznao je petoricu franjevaca koji su išli u misije u Maroko (umrli mučenički 1220.). Stupio je u franjevce ljeti 1220., pokušao je otici u Afriku, ali se putem teško razbolio i dospio u Messinu na Siciliji.
U Asizu je 1221. susreo sv. Franju koji ga je imenovao za prvog profesora teologije u svom redu. Kao propovjednik je proputovao južnu i srednju Francusku. G. 1227. je izabran za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji (vjerojatno je utemeljio samostan u Puli), no te se službe brzo odrekao radi propovijedanja i nastanio se u Padovi. Kao omiljeni propovjednik bio je vrlo utjecajan, pa je tako u Padovi postigao donošenje zakona u prilog siromašnim dužnicima, a posredovao je i u sporovima među gradovima.
Umro je u samostanu Cella kraj Padove 13.6.1231. Njegovo su tijelo morali oružjem čuvati jer su ga mnogi htjeli odnijeti i ukopati u svom mjestu. Svetim je proglašen 1232. na temelju čudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: čekic za krivovjerce jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, škrinja zavjetna radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te svetac cijelog svijeta jer je rođen u Lisabonu, umro u Padovi a čašćen posvuda. Crkvenim naučiteljem je proglašen 1946.
