Z o v i k
Zovik se nalazi na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Desetak je kilometara udaljen od medunarodno plovne rijeke Save i administrativnog sredita - grada Brcko. Ovo je podrucje okrueno plodnim poljima, vocnjacima te umskim bogatstvom. U svom sastavu zovicko podrucje ima tri sela (trepci, Gornji i Donji Zovik) i nekoliko zaseoka ( Pekiri, Kieljak, Bunaric i Islamovac), a granici s podrucjem koje pripada tuzlanskoj i celickoj opcini te s nekoliko sela koja su u sastavu Brcko Distrikta BH.
Grad Brcko je cvorite vodenih i kopnenih cesta, koje BH povezuju sa Zapadnom Europom i zemljama Podunavlja i Crnog mora, pa je tako i sa ovim podrucjem koje je od grada Brcko kao administrativnog i kulturnog centra udaljeno svega desetak kilometara. Ako znamo da je brcanska Luka prije rata obavljala preko 60% medunarodnog i 40% domaceg transporta roba, rasutih tereta i sirovina u BH, dade se onda zakljuciti da je ovo tlo interesantno za inozemna ulaganja.
Tijekom rata zovicko podrucje nije pretrpjelo tea ekonomska razaranja, jer ni ranije nije bilo ekonomskog razvitka, ali su ratna
djelovanja uvjetovala socijalne kretnje u negativnom smjeru. Gospodarski kapaciteti su zaputeni vecim dijelom i uniteni. Mnoge su obitelji zbog nedostatka osnovnih uvjeta za ivot napustile ovaj kraj i otile u svijet trbuhom za kruhom traeci mogucnost ostvarenja sna o boljem i ljepem ivotu.
Oko 1.500 ljudi prebiva u gore spomenuta tri sela te u nekoliko zaselaka, dok vie od 4000 onih koji su iznikli na ovom tlu ivi u svijetu povremeno se vracajuci u svoj rodni kraj. Od 1. 500 trenutnih stanovnika njih oko 400 je u starosnoj dobi od 18 do 40 godina tj. u dobi kada se ostvaruju najbolje radne, intelektualne i ine sposobnosti. Ti ljudi ele ostati na svojoj rodnoj grudi, ali istovremeno i dobro ivjeti.
Na njihov poticaj uradena je ova strategija ekonomskog razvoja sa eljom da dosljedno i realno oslika stvarno stanje na ovim prostorima te da u suradnji s Vladom Brcko Distrikta BH i inozemnim donatorskim partnerima pokua pronaci adekvatan nacin za povecanje gospodarskih kapaciteta te poboljanje uvjeta za normalan ivot na ovim prostorima. Zovicko je podrucje usko vezano za sam grad Brcko kao administrativno sjedite, pa ce se neke teme iz ovog dokumenta prelamati sa temama vezanim za sam Distrikt (zakonska regulativa, vlast, porezne stope ), ali ce u onim segmentima koji su usko vezani za samo ovo podrucje ( infrastruktura, gospodarski i prirodni resursi, drutveno-kulturni resursi,) ostati vjerodostojni podacima sa kojima se raspolae.
Nadamo se da ce ovaj dokument potaknuti donatore, Vladu Brcko distrikta i moguce poduzetnike da iskoriste prirodne resurse i radnu snagu ovog podrucja na dobrobit cijele drutvene zajednice.
Odakle Ime Z o v i k
Prema naim istraivanjima i saznanjima ime mjesta Zovik u Bosanskoj Posavini je veoma staro. Naime bive ime za Zovik je bilo Ravne. Zbog cega je dolo do velike promjene. Naime prijanji naziv Ravne bilo je ire podrucje Bosanske Posavine koje je tadanja upa obuhvacala. Nakon toga to se podrucje djelilo na manja mjesta i sela. U istaivanju ovog pojma saznali smo da je rijec Zovik naziv za mjesto kod Brckog u Bosni.Dobilo ime po biljki Zova to jest bazga. U tom mjestu nalazilo se jako puno njiva obraslo zvom, podrucje obraslo zovom zvao se Zovik. To je veoma ljekovita biljka koja jo i danas raste jako puno u naem kraju i od nje se pravi i sok i drugi proizvodi. Danas ime Zovik ima vie krajeva na podrucju Bosne i ire, jedno se mjesto Zovik nalazi u blizini Sarajeva. Simbol zove nalazi se u zovickom grbu kao simbol imena Zovika. Tocna godina i datum kada je promjenjeno ime se ne zna ali se zna da je na pocetku 18 stoljeca i traje do dananjih dana.
O upi Z o v i k
upa Zovik kod Brckog u Bosnskoj Posavini pod sadanjim imenom opstoji od 18 stoljeca. Podrucje ove upe je ranije, tijekom 17. stoljeca, potpadalo pod upu Brka, koja je 1674. godine brojala 1.926 katolika. Ta je upa, zbog iseljavanja katolickog pucanstva u vrijeme Beckog rata (1683-1699), icezla, sto se uostalom, dogodilo skoro svim upama u svjereosticnoj Bosni. Nakon tog, po katolike tih krajeva, poraznog ishoda, tako se pocetkom 18. stoljeca spominju jo samo dvije upe: Soli i Ravne. upa Ravne, koja je obuhvacala cijeli posavski dio sjeveroistocne Bosne, imala je sjedite u Zoviku (trepci). Godine 1742 ona je razdijeljena na dvije upe: Bijela i Zovik . Od konca ezdesetih godina toga stoljeca za zupu prevladava naziv Zovik. upne matice se vode od 1743. godine.
Tijekom vremena upa Zovik je teritorijalnim razdiobama umanjivana, pa je broj katolika prema tome varirao: 1768. god. upa broji 1.497 katolika, 1813. god. 2.726, 1877. god. 872, 1935. god. 1.760 katolika.
U zovickom kraju franjevci imaju prebivalite od 1688. godine. Najprije u mjestu Brka, zatim u Gornjim Bodeitima i Donjem Zoviku, dok 1811. godine nije podignuta kuca u Gornjem Zoviku.
Sredinom 19. stojeca starjeinstvo bosanskih franejvaca je odlucilo da se u Zoviku podigne samostan za sjeveroistocni dio Bosne. Gradnja crkve (35x18 m) zapoceta je 1856. godine. Medjutim ona nije nikada dovrena. U medjuvremenu je odluceno da se novi samostan gradi u Tolisi umjesto u Zoviku. Ta cinjenica kao i teke gospodarske prilike onemogucile su za dulje vremena podizanje crkve. Ona je izgradjena na novim temeljima (21x9 m) 1890. godine. Buduci da nije mogla vie udovoljavati suvremenim zahtjevima, zapoceta je1988. godine izgradnja nove crkve (33x16 m) po idejnom projektu arh. Ivana Strausa. Crkva je pokrivena 1990. godine. Zvoni je naknadno izgradjen 1999 visine 32 metra dok je upom upravljao fra Andrija Cviatanovic. A sada se pristupa uredenju unutarnjeg dijela crkve i sam kripte.
U upi se nalaze kapelice Sv. Ante Padovanskog. Sv. Roka i Sv. Juraja, te dvije grobljanske u Gornjem i u Donjem Zoviku.
Umjeste stare zupne kuce, podignute 1902. godine, izgradena je nova (1982-87). Vjeronaucna dvorana izgradena je 1977. god.
upa Zovik danas ima 3.500 katolika (1963: 2.302) i njihov broj lagano raste. U sastav upe ulaze naselja Gornji i Donji Zovik i trepci.
A evo nesto o Svetom Anti!
Sveti Anto je roden u Lisabonu u obitelji dvorskog viteza Martina i Marije Terezije Taveira. Krsnim imenom Ferdinand.Vjerojatno se rodio 15.8. 1195. Stupio je u redovnike augustince, studirao Sveto Pismo i crkvene oce, te se brinuo za bolesnike. Zareden je za svecenika vjerojatno 1219. Djelujuci na zupi u Coimbri upoznao je petoricu franjevaca koji su isli u misije u Maroko (umrli mucenicki 1220.). Stupio je u franjevce ljeti 1220., pokusao je otici u Afriku, ali se putem tesko razbolio i dospio u Messinu na Siciliji.
U Asizu je 1221. susreo sv. Franju koji ga je imenovao za prvog profesora teologije u svom redu. Kao propovjednik je proputovao juznu i srednju Francusku. G. 1227. je izabran za poglavara franjevaca u sjevernoj Italiji (vjerojatno je utemeljio samostan u Puli), no te se sluzbe brzo odrekao radi propovijedanja i nastanio se u Padovi. Kao omiljeni propovjednik bio je vrlo utjecajan, pa je tako u Padovi postigao donosenje zakona u prilog siromasnim duznicima, a posredovao je i u sporovima medu gradovima.
Umro je u samostanu Cella kraj Padove 13.6.1231. Njegovo su tijelo morali oruzjem cuvati jer su ga mnogi htjeli odnijeti i ukopati u svom mjestu. Svetim je proglasen 1232. na temelju cudesa koja su se zbila po njegovom zagovoru. Zvali su ga: cekic za krivovjerce jer je u raspravama s krivovjercima bio nepobjediv, skrinja zavjetna radi temeljitog poznavanja Svetog pisma, te svetac cijelog svijeta jer je roden u Lisabonu, umro u Padovi a cascen posvuda. Crkvenim nauciteljem je proglasen 1946.
